Djole je negde napisao: od 7 do 18 godina. To rano detinjstvo bi se odnosilo na te godine, [/quote] Bice da nije mislio na taj opseg, vec na rano detinjstvo, recimo, od 3 – 7 godina jer na jednom mestu kaze: Citat: u ranim godinama, upravo roditelji najvise uticu na njih (uglavnom recima: nemoj to, uradi ovo), [b]dok deca ne udju u drustvo[/b], kada pocinju sasvim novi problemi.[/quote] Smatram da je mislio na uzrast od 3 – 7 godina, znajuci da je to najvazniji period detinjstva u smislu uslovljavanja, naime, dete u tom dobu, a narocito od 3. – 5. godine najvise prima I prihvata uticaja, sugestija, navika, obicaja… od sredine u kojoj se nalazi, a razumljivo je da su tada roditelji najveci deo njegove sredine a samim tim I glavni “majstori u njegovom kalupljenju” te oni u najvecem delu diktiraju dalji tok vaspitavanja postavljajuci osnovne principe I bazu koja se kasnije izdize u celinu. Zaista, kako negde rece Tevo, razgovor I pristup detetu (u smislu njegovog tretiranja od strane roditelja) su veoma bitni, najvazniji faktori uspostavljanja odnosa dete – roditelj od koga se uvek I sve polazi. Ono sto je jedan od pravilnih pristupa jeste tretiranje sebe kao deteta (spustanja na njegov nivo) u okviru aktivnosti kojima se bavi, njegovih interesovanja, teznji I sl. Uostalom, Brale Citat: Mozes li da preciziras na koje doba si mislio rekavsi "u ranim godinama"? [/quote] da ne nagadjamo. Citat:Eto, tek kad zavrsis osnovnu skolu (a posle se to nastavlja i u srednjoj) shvatis da su svi ti ucitelji i nastavnici gradili autoritet na strogosti i tvom neznanju, pre nego na sopstvenoj pameti. Prilicno domisljato i radi, ali razocaravajuce.[b] Zbog toga je skolski sistem praktikovan u nasem gradu dobar za prosecno dete, ali je za imalo talentovanije prava muka. A kod nas ima dosta nadarene dece, koja se uglavnom izgube u prosecnosti zbog nesposobnosti njihovih vaspitaca. Vecina daje primat radnicima, pre nego inteligentnim, ubijajuci svaku osobenu kreativnost. Ne kazem da je rad precenjen, ali je "slobodno razmisljanje" i dalje zarobljeno u kavezu tradicije.[/b] [/quote] Ovo je zaista vredno rasprave. Ta prosecnos koju pomenu gore svojstvena je prevashodno I najvise malogradjanskim I provincijalnim sredinama. Ako se osvrnes I pokusas da opazis, nije prosecnost “glavna I najvisa vrlina” samo u skolstvu. To je tako svuda oko nas. U vec navedenim sredinama je prava “mana” bilo kakvo izdvajanje od onog normalnog za najveci broj stanovnika tih sredina, znaci, od usvojene istine, sablona ponasanja, htenja, zelja, strahova…svega (bilo to u materijalnom smislu ili u duhovnom smislu; bilo u skoli ili van nje). Mozda je to proizvod lenjosti da se menjaju vec stecene navike I stanje kome te navike odgovaraju, mozda zavisti I celokupne covekove prirode koja uprkos svem saznanju o njoj nije poznata; ni ona ni njen uzrok, mozda dokolice koja se ispunjava razgovorima I omalovazavanjem onih preambicioznih, uspesnih, “vishih” …mozemo samo pretpostavljati... Ali, nemojmo je poistovetiti sa umerenoshcu…neki to rade. Ona je nesto sasvim drugo. To je vrlina I znanje za razliku od mediokriteta koji predstavlja kocnicu I prepreku napretku. Ta prosecnost je pre bliza povrshnosti, stadijumu koji prethodi prosecnosi. Mozda bi prikladnije bilo da si umesto ovoga “slobodno razmisljanje” upotrebio ono “kreativnost”. “Slobodno razmisljanje” bi bilo takvo, slobodno, samo do onda dok covek ne bi upoznao sve ono sto mu slobodu razmisljanja ogranicava a mnogo je toga sto sto ogranicava a mora se upoznati (ta barijera slobode nastaje iz razloga sto je nekada podvrgnut a najcesce dobrovoljno, a pri tom nesvesno, opredeljen za ogranicavanje I otudjivanje svog misljenja…tzv. “bekstvo od slobode” koje je proucavao Erih From; uticaj medija, svih sredstava informisanosti i plasiranje tudjeg ili tudjih misljenja pojedincu I, na taj nacin, ucestvovanje u njegovom “sopstvenom” izboru). Stoga, mozda je ono postojalo samo onda kada nije bilo kulture, u prvim danima covekova postanka. [ Poruku promenio stefan dana 29-01-2008 ] [/quote] Dodaj smajlije i BBCode u poruku: Klikni na smajlije da bi ih dodao u poruku: Klikni na dugmice da bi dodao BBCode u poruku: Opcije: Onemoguci HTML pri slanju ove poruke Onemoguci BBCode pri slanju ove poruke Onemoguci Smilies pri slanju ove poruke Prikaži potpis (Ovo može biti promenjeno ili dodato u Vašem korisnickom profilu) Pregled teme Vaš browser ne podržava JavaScript. Da biste mogli da postujete nabavite novi browser ili uključite JavaScript.
u ranim godinama, upravo roditelji najvise uticu na njih (uglavnom recima: nemoj to, uradi ovo), [b]dok deca ne udju u drustvo[/b], kada pocinju sasvim novi problemi.[/quote] Smatram da je mislio na uzrast od 3 – 7 godina, znajuci da je to najvazniji period detinjstva u smislu uslovljavanja, naime, dete u tom dobu, a narocito od 3. – 5. godine najvise prima I prihvata uticaja, sugestija, navika, obicaja… od sredine u kojoj se nalazi, a razumljivo je da su tada roditelji najveci deo njegove sredine a samim tim I glavni “majstori u njegovom kalupljenju” te oni u najvecem delu diktiraju dalji tok vaspitavanja postavljajuci osnovne principe I bazu koja se kasnije izdize u celinu. Zaista, kako negde rece Tevo, razgovor I pristup detetu (u smislu njegovog tretiranja od strane roditelja) su veoma bitni, najvazniji faktori uspostavljanja odnosa dete – roditelj od koga se uvek I sve polazi. Ono sto je jedan od pravilnih pristupa jeste tretiranje sebe kao deteta (spustanja na njegov nivo) u okviru aktivnosti kojima se bavi, njegovih interesovanja, teznji I sl. Uostalom, Brale Citat: Mozes li da preciziras na koje doba si mislio rekavsi "u ranim godinama"? [/quote] da ne nagadjamo. Citat:Eto, tek kad zavrsis osnovnu skolu (a posle se to nastavlja i u srednjoj) shvatis da su svi ti ucitelji i nastavnici gradili autoritet na strogosti i tvom neznanju, pre nego na sopstvenoj pameti. Prilicno domisljato i radi, ali razocaravajuce.[b] Zbog toga je skolski sistem praktikovan u nasem gradu dobar za prosecno dete, ali je za imalo talentovanije prava muka. A kod nas ima dosta nadarene dece, koja se uglavnom izgube u prosecnosti zbog nesposobnosti njihovih vaspitaca. Vecina daje primat radnicima, pre nego inteligentnim, ubijajuci svaku osobenu kreativnost. Ne kazem da je rad precenjen, ali je "slobodno razmisljanje" i dalje zarobljeno u kavezu tradicije.[/b] [/quote] Ovo je zaista vredno rasprave. Ta prosecnos koju pomenu gore svojstvena je prevashodno I najvise malogradjanskim I provincijalnim sredinama. Ako se osvrnes I pokusas da opazis, nije prosecnost “glavna I najvisa vrlina” samo u skolstvu. To je tako svuda oko nas. U vec navedenim sredinama je prava “mana” bilo kakvo izdvajanje od onog normalnog za najveci broj stanovnika tih sredina, znaci, od usvojene istine, sablona ponasanja, htenja, zelja, strahova…svega (bilo to u materijalnom smislu ili u duhovnom smislu; bilo u skoli ili van nje). Mozda je to proizvod lenjosti da se menjaju vec stecene navike I stanje kome te navike odgovaraju, mozda zavisti I celokupne covekove prirode koja uprkos svem saznanju o njoj nije poznata; ni ona ni njen uzrok, mozda dokolice koja se ispunjava razgovorima I omalovazavanjem onih preambicioznih, uspesnih, “vishih” …mozemo samo pretpostavljati... Ali, nemojmo je poistovetiti sa umerenoshcu…neki to rade. Ona je nesto sasvim drugo. To je vrlina I znanje za razliku od mediokriteta koji predstavlja kocnicu I prepreku napretku. Ta prosecnost je pre bliza povrshnosti, stadijumu koji prethodi prosecnosi. Mozda bi prikladnije bilo da si umesto ovoga “slobodno razmisljanje” upotrebio ono “kreativnost”. “Slobodno razmisljanje” bi bilo takvo, slobodno, samo do onda dok covek ne bi upoznao sve ono sto mu slobodu razmisljanja ogranicava a mnogo je toga sto sto ogranicava a mora se upoznati (ta barijera slobode nastaje iz razloga sto je nekada podvrgnut a najcesce dobrovoljno, a pri tom nesvesno, opredeljen za ogranicavanje I otudjivanje svog misljenja…tzv. “bekstvo od slobode” koje je proucavao Erih From; uticaj medija, svih sredstava informisanosti i plasiranje tudjeg ili tudjih misljenja pojedincu I, na taj nacin, ucestvovanje u njegovom “sopstvenom” izboru). Stoga, mozda je ono postojalo samo onda kada nije bilo kulture, u prvim danima covekova postanka. [ Poruku promenio stefan dana 29-01-2008 ] [/quote] Dodaj smajlije i BBCode u poruku: Klikni na smajlije da bi ih dodao u poruku: Klikni na dugmice da bi dodao BBCode u poruku: Opcije: Onemoguci HTML pri slanju ove poruke Onemoguci BBCode pri slanju ove poruke Onemoguci Smilies pri slanju ove poruke Prikaži potpis (Ovo može biti promenjeno ili dodato u Vašem korisnickom profilu) Pregled teme Vaš browser ne podržava JavaScript. Da biste mogli da postujete nabavite novi browser ili uključite JavaScript.
Mozes li da preciziras na koje doba si mislio rekavsi "u ranim godinama"? [/quote] da ne nagadjamo. Citat:Eto, tek kad zavrsis osnovnu skolu (a posle se to nastavlja i u srednjoj) shvatis da su svi ti ucitelji i nastavnici gradili autoritet na strogosti i tvom neznanju, pre nego na sopstvenoj pameti. Prilicno domisljato i radi, ali razocaravajuce.[b] Zbog toga je skolski sistem praktikovan u nasem gradu dobar za prosecno dete, ali je za imalo talentovanije prava muka. A kod nas ima dosta nadarene dece, koja se uglavnom izgube u prosecnosti zbog nesposobnosti njihovih vaspitaca. Vecina daje primat radnicima, pre nego inteligentnim, ubijajuci svaku osobenu kreativnost. Ne kazem da je rad precenjen, ali je "slobodno razmisljanje" i dalje zarobljeno u kavezu tradicije.[/b] [/quote] Ovo je zaista vredno rasprave. Ta prosecnos koju pomenu gore svojstvena je prevashodno I najvise malogradjanskim I provincijalnim sredinama. Ako se osvrnes I pokusas da opazis, nije prosecnost “glavna I najvisa vrlina” samo u skolstvu. To je tako svuda oko nas. U vec navedenim sredinama je prava “mana” bilo kakvo izdvajanje od onog normalnog za najveci broj stanovnika tih sredina, znaci, od usvojene istine, sablona ponasanja, htenja, zelja, strahova…svega (bilo to u materijalnom smislu ili u duhovnom smislu; bilo u skoli ili van nje). Mozda je to proizvod lenjosti da se menjaju vec stecene navike I stanje kome te navike odgovaraju, mozda zavisti I celokupne covekove prirode koja uprkos svem saznanju o njoj nije poznata; ni ona ni njen uzrok, mozda dokolice koja se ispunjava razgovorima I omalovazavanjem onih preambicioznih, uspesnih, “vishih” …mozemo samo pretpostavljati... Ali, nemojmo je poistovetiti sa umerenoshcu…neki to rade. Ona je nesto sasvim drugo. To je vrlina I znanje za razliku od mediokriteta koji predstavlja kocnicu I prepreku napretku. Ta prosecnost je pre bliza povrshnosti, stadijumu koji prethodi prosecnosi. Mozda bi prikladnije bilo da si umesto ovoga “slobodno razmisljanje” upotrebio ono “kreativnost”. “Slobodno razmisljanje” bi bilo takvo, slobodno, samo do onda dok covek ne bi upoznao sve ono sto mu slobodu razmisljanja ogranicava a mnogo je toga sto sto ogranicava a mora se upoznati (ta barijera slobode nastaje iz razloga sto je nekada podvrgnut a najcesce dobrovoljno, a pri tom nesvesno, opredeljen za ogranicavanje I otudjivanje svog misljenja…tzv. “bekstvo od slobode” koje je proucavao Erih From; uticaj medija, svih sredstava informisanosti i plasiranje tudjeg ili tudjih misljenja pojedincu I, na taj nacin, ucestvovanje u njegovom “sopstvenom” izboru). Stoga, mozda je ono postojalo samo onda kada nije bilo kulture, u prvim danima covekova postanka. [ Poruku promenio stefan dana 29-01-2008 ] [/quote] Dodaj smajlije i BBCode u poruku: Klikni na smajlije da bi ih dodao u poruku: Klikni na dugmice da bi dodao BBCode u poruku: Opcije: Onemoguci HTML pri slanju ove poruke Onemoguci BBCode pri slanju ove poruke Onemoguci Smilies pri slanju ove poruke Prikaži potpis (Ovo može biti promenjeno ili dodato u Vašem korisnickom profilu)
Eto, tek kad zavrsis osnovnu skolu (a posle se to nastavlja i u srednjoj) shvatis da su svi ti ucitelji i nastavnici gradili autoritet na strogosti i tvom neznanju, pre nego na sopstvenoj pameti. Prilicno domisljato i radi, ali razocaravajuce.[b] Zbog toga je skolski sistem praktikovan u nasem gradu dobar za prosecno dete, ali je za imalo talentovanije prava muka. A kod nas ima dosta nadarene dece, koja se uglavnom izgube u prosecnosti zbog nesposobnosti njihovih vaspitaca. Vecina daje primat radnicima, pre nego inteligentnim, ubijajuci svaku osobenu kreativnost. Ne kazem da je rad precenjen, ali je "slobodno razmisljanje" i dalje zarobljeno u kavezu tradicije.[/b] [/quote] Ovo je zaista vredno rasprave. Ta prosecnos koju pomenu gore svojstvena je prevashodno I najvise malogradjanskim I provincijalnim sredinama. Ako se osvrnes I pokusas da opazis, nije prosecnost “glavna I najvisa vrlina” samo u skolstvu. To je tako svuda oko nas. U vec navedenim sredinama je prava “mana” bilo kakvo izdvajanje od onog normalnog za najveci broj stanovnika tih sredina, znaci, od usvojene istine, sablona ponasanja, htenja, zelja, strahova…svega (bilo to u materijalnom smislu ili u duhovnom smislu; bilo u skoli ili van nje). Mozda je to proizvod lenjosti da se menjaju vec stecene navike I stanje kome te navike odgovaraju, mozda zavisti I celokupne covekove prirode koja uprkos svem saznanju o njoj nije poznata; ni ona ni njen uzrok, mozda dokolice koja se ispunjava razgovorima I omalovazavanjem onih preambicioznih, uspesnih, “vishih” …mozemo samo pretpostavljati... Ali, nemojmo je poistovetiti sa umerenoshcu…neki to rade. Ona je nesto sasvim drugo. To je vrlina I znanje za razliku od mediokriteta koji predstavlja kocnicu I prepreku napretku. Ta prosecnost je pre bliza povrshnosti, stadijumu koji prethodi prosecnosi. Mozda bi prikladnije bilo da si umesto ovoga “slobodno razmisljanje” upotrebio ono “kreativnost”. “Slobodno razmisljanje” bi bilo takvo, slobodno, samo do onda dok covek ne bi upoznao sve ono sto mu slobodu razmisljanja ogranicava a mnogo je toga sto sto ogranicava a mora se upoznati (ta barijera slobode nastaje iz razloga sto je nekada podvrgnut a najcesce dobrovoljno, a pri tom nesvesno, opredeljen za ogranicavanje I otudjivanje svog misljenja…tzv. “bekstvo od slobode” koje je proucavao Erih From; uticaj medija, svih sredstava informisanosti i plasiranje tudjeg ili tudjih misljenja pojedincu I, na taj nacin, ucestvovanje u njegovom “sopstvenom” izboru). Stoga, mozda je ono postojalo samo onda kada nije bilo kulture, u prvim danima covekova postanka. [ Poruku promenio stefan dana 29-01-2008 ] [/quote]