Ekonomija: "Brendovi" bez pokrića
21.12.2008. |
|
UŽICE - Mini-sušare, kojih je na administrativnoj liniji između Kosova i centralne Srbije jesenas na desetine i iz kojih izlaze tone pršute od mesa švercovanog sa Kosova, koje se kasnije u Srbiji prodaju kao prvoklasne - domaće, samo su vrh ledenog brega u mnogo široj priči o tome kako šverceri sa raznih strana upropašćuju godinama stvarane robne marke i legalnu originalnu proizvodnju.
Javna je tajna da se po nekim beogradskim trgovinama godinama, recimo, mogu naći „zlatarski“ ili „sjenički“ sirevi koji ni po mirisu ni po ukusu nemaju ama baš nikakve veze sa tradicionalnim proizvodima iz Božetića ili Bukovika, sela čuvenih po proizvodnji sira između Javora i Zlatara, ili sa Pešterske visoravni. - Pre nekoliko godina bio sam u bolnici u Beogradu, kad sam otpušten, svratim u samouslugu iznad autobuske stanice, i kad sam video šta se u jednoj vitrini nudi kao „zlatarski“ sir, samo sam se prekrstio. Takav sir kod nas niti je kad pravljen, niti će se praviti - prepričava događaj od pre nekoliko godina Miroslav Matijević, domaćin iz sela Vilovi, ispod Zlatara. - Sada ljudi, kad vide original zlatarski sir, sumnjičavo vrte glavom. U Beogradu ljude moram da ubeđujem da je ono što prodajem pravi sir sa Zlatara. - Srećom pa ga uglavnom dajem ljudima koji me poznaju godinama i koji znaju da je moj sir pravi planinski, a ne neki falsifikat - kaže drugi domaćin iz sela Vilovi, koji povremeno deo svoje proizvodnje, po neku kanticu ili čabricu sira, prebaci do Beograda ili do Podgorice. Slično je i sa zlatarskim kajmakom iz drvenih čabrica, a već godinama se zna da šverceri originalni kajmak koji kupe od planinki iz sela ispod Javora ili Zlatara kasnije mešaju sa jeftinijim kajmakom kupljenim u okolini Čačka, ponekad čak i sa margarinom. Takav kajmak stave da prenoći u zamrzivaču i sutradan ga na pijacama prodaju kao - original zlatarski kajmak. - Dešavalo se na novovaroškom pijacu da ja sa pravom robom ostanem kratkih rukava, a da šverceri kraj mene prodaju švercovani kajmak pod firmom „zlatarski“, ali, ko će turiste, kupce, vući za rukav i objašnjavati im da to što su kupili nije ono što misle - kaže jedan od domaćina iz Božetića, kraj Nove Varoši. Dokazano je da krompir koji je, recimo, rastao negde pored autoputa, đubren olovom, ima daleko bolju prođu ako se na džak stavi robna marka - „ivanjički“, i ako prodavac uz to na glavu stavi - šajkaču! I jagnjad po kafanama oko magistrala mnogo bolje prolaze ako se na njih okače etikete - pešterska. Izvor: Glas javnosti
|