Kultura: Do škole pešače po deset kilometara
22.12.2008. |
|
NOVA VAROŠ - Kroz planinske vrleti novovaroškog kraja, sa torbom punom knjiga, do škole po nekoliko časova i dalje maršira cela četa mališana. U pet matičnih seoskih škola i 12 isturenih odeljenja trenutno je oko 400 đaka, a gotovo svaki četvrti učenik u jednom pravcu prepešači četiri i više kilometra. Oni na put ka školi najčešće kreću u sam cik zore, a kući se vraćaju sa prvim mrakom.
- Kako autobus zbog manjka putnika saobraća svega dva dana u nedelji, čak dvadesetak od ukupno 27 đaka matične škole u Jasenovu primorano je da pešači i po desetak kilometara. Roditelji, kada im to seoski poslovi dozvole, decu prevoze sopstvenim automobilima ili im pronalaze privremeni smeštaj u blizini škole. Pa tako obično majka sa decom živi u iznajmljenom stanu, a otac, koji se stara o imanju i porodici, decu viđa jedino u dane vikenda i školskog raspusta. Kako bi i roditeljima i deci olakšali muke, prošle godine smo konkurisali kod NIP-a, ali nismo dobili sredstva za kupovinu kombija za prevoz đaka - kaže Dušica Popović, direktorica OŠ „Vuk Stefanović Karadžić” u selu Jasenovo. A nakon sedmodnevnog pešačenja prouzrokovanog izmenom režima u lokalnom saobraćaju, 46 učenika OŠ „Gojko Drulović” u Radojni do svojih kuća u sedam kilometara udaljenim selima Kokin Brod i Rutoše opet putuje autobusom, jer je nakon brojnih protesta meštana autobus ponovo počeo da saobraća do njihove škole. Za razliku od đaka iz matične škole, njihovih pet drugara iz Draglice, koji nastavu pohađaju u isturenom odeljenju škole u Negbini, i dalje kubure sa prevozom. - Od pre dve godine kada su proređeni polasci lokalnih autobusa, mališane iz Draglice svakodnevno do šest kilometara udaljenih učionica i nazad vozimo školskim „jugom”. Mada jedva namičemo dinar, želeli smo da im bar delimično obezbedimo iste uslove kao ostalim učenicima škole - kaže Ivan Mladenović, direktor škole u Radoinji. U novovaroškom kraju zbog ekonomskih migracija, broj stanovnika u stalnom je padu. Opusteli su mnogi zaseoci, a zbog manjka đaka u više seoskih škola u kojima je ne tako davno vrvelo od dečje graje stavljen je katanac. U selu Radijevići na Zlataru poslednji put školsko zvono oglasilo se pre pet godina kada je tada jedini učenik završio četvrti razred. Mada je u Radijevića u međuvremenu za bukvar i čitanku stasalo četvoro mališana, prosvetne vlasti nisu prihvatile zahtev roditelja da se opet otvori škola u centru sela. Zbog toga mališani, umesto u školskoj zgradi koja im je pred kućnim vratima, nastavu pohađaju u šest kilometara udaljenim Akmačićima. - Najteže je zimi kada smo prinuđeni da i pored svih obaveza, decu zbog smetova i divljih zveri, pratimo do škole. Mada sam sudbinu vezao za selo i porodicu, a izdržavamo se isključivo od poljoprivrede, kada vidim decu kako povijeni pod teretom sveski i knjiga gaze kroz dubok sneg, dođe mi da sve rasprodam i, kao mnogi drugi, odselim u grad. U Novoj Varoši imam kuću, ali nažalost, ne živi se od vazduha i mizernih nadnica kod privatnika - kaže Milovan Živković iz Radijevića, čija ćerka Ana pohađa prvi, a sin Miloš treći razred. Izvor: Blic
|